Milan Drašković “Dimash”
Zemljanina u nevolji kad začuje se S.O.S. –
željno tražeći tebe kroz lavirint predgrađa –
strunama dok odjekuju tonovi ,,Adađa“,
u začaranoj noći snovima stvoren kosmos.
Milan Janković “Moja slatka šizofrenija”
Lud, Lud li jesam
što se tako usamljeno osjećam…
Kao delirijumom izglavljen vapaj,
kao u vinu tamni čaj,
mog velikog neprijatelja samoće.
Antonija Željka Kahlik “Te su noći sjele zvijezde”
Te su se noći prosule zvijezde, samo za tebe – mama.
Kao nekada u tihim noćima jeseni tvojih – mama.
Prebirala si pogledom s osmjehom na usnama,
Tražila onu jednu najsjajniju da joj se pridružiš – mama.
Prerano je, govorila sam, prerano spominjati zvijezde,
Ti si se samo nasmiješila ni malo tužna – mama.
Otišla si tiho, svojoj zvijezdi sjajnoj kao da znaš,
Da je samo za tebe njezina ljepota – mama.
Noćas je nebo sivo i tužno i ne vidim zvijezde – mama.
Suza mi klizne niz obraz, ne znam koja je tvoja zvijezda – mama.
Suzana Marić “Nešto”
Nikada nisam mislila da mene može snaći ono “nešto” zbog čega neću spavati noćima, zbog čega ću strahovati danima, ne jesti, ne komunicirati… Jednostavno se uvući u svoju ljušturu i biti sama sa sobom. Nisam vjerovala, ali i mene je to „nešto“ sustiglo. Ako me pitate, što je to, ne znam. Ni oni ne znaju, samo nagađaju i svaki puta ukradu dio mene na pregledu. Svaki, baš svaki puta, odrežu taj nesretan komadić moga tkiva i pošalju ga negdje, gdje opet ne znaju što je to. “Nešto ” je tu i to “nešto” me boli, smeta mi, i to “nešto” je postalo enigma već dvije godine za redom. Izgubila sam se pomalo u svemu. Izgubila sam povjerenje u liječnike, u zdravstvo.
Bezvoljna sam. Pokušavam sama sebe ohrabriti, ali bezuspješno , strah je posijao svoje sjeme u meni i ono klija, poput korova ispija moje živce i moju volju.
I opet novo testiranje…
Koraci su mi postali ljepljivi, teški… Ne mogu se natjerati preći onih nekoliko stepenica i par metara do vrata iza kojih je opet strah, nada, otkrivanje enigme možda.
Vrata se za mnom zatvaraju uz tiho škljocanje brave. Sterilna bjelina me preuzima.
Katica Badovinac” Sedmo nebo”
Pjesma je nagrađena glasovima publike na portalu Pesem si!
.
Živjeh tada, živim i sada…
u prvoj, drugoj, trećoj državi
