Večer objema sence na obali …
zasanjana stojiš in čakaš name,
da tih odmev sonetov te prevzame,
ki so ljubezen vate zasejali.
.
Približam se; ne morem se upreti
lepoti vsej, ki v tebi je edini,
in le s pogledom nate se v tišini
izpolnijo najslajši mi obeti.
.
Zdaj nežno te pobožam med nogami …
vzbrstiš pod prsti, rosna in vabljiva,
in v tebi poželenje se predrami,
.
da v ustje reke, ki se v dimljah skriva,
v nje strugo, ki prepušča se omami,
zaplujem, da strastém se prepustiva.

Pročitaj cijelu poeziju

Duh se u stanu pojavio iznenada. U početku je Sonja mislila da se te devijacije javljaju slučajno, da se svjetlo na trenutke gasi zbog hira Elektre, da  voda u kupaonici počne iznenada teći zbog dotrajalih cijevi, da se stranice odložene knjige listaju zbog iznenadnog propuha. Mislila je da je sjena, koja joj promiče krajičkom perifernog vida, samo opsjena, igra sunca koje ulazi kroz otvorene prozore. Počela je shvaćati da se nešto čudno događa tek kada je u ogledalu zamagljene kupaonice, nakon kupanja, ugledala jasno iscrtana velika slova DOM. Nakon suprugove smrti i uzastopnih odlazaka svojih kćeri, živjela je sama u velikom stanu i bila je zadovoljna svojim domom. Tu su još odjekivali glasovi proteklog vremena, izmjenjivale se slike sretnoga života.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Čudna su ovo vremena, prijatelju moj (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Počelo je kao čudan film,

mjeren u mikro-slajdovima.

Ljubičaste i crvene piramide

na stablima snježnim,

gledajući unazad, kroz prozirna

prozorska stakla automobila…

Mogu li se iskriviti sjećanja

koliko i percepcija?

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju