Jedan moj haiku u Australijskom časopisu.
Anja Lekić “Nepoznati Nazor” izbor iz Diskursa
Mnogima i danas na spomen Vladimira Nazora cvrči u uhu onaj prvi stih antologijske pjesme Cvrčak kojeg smo se trudili još u osnovnoj školi izgovarati tečno, bez greške, ponavljajući ga uzastopno što brže, nastojeći u toj igri da nam se ne spetlja jezik. Nismo tada baš razumjeli što je odista lijepo u toj poeziji. Iako zvonka i sluhu primamljiva, većini je prva strofa bila naročito nerazumljiva. (Kakav čvor i kakva crna smrča? Trohej zagušljivi? Teški jamb i ditiramb?) Pa ipak, to cvrčanje ostat će nezaboravno u uhu mnogih generacija.
Gotovo ništa nisam znala o Vladimiru Nazoru. I ono malo što sam znala bilo je nepotpuno ili čak netočno. Uglavnom ga pamtim po djelima koja smo učili u osnovnoj školi. Percepcija o Nazoru većine laika moje generacije (poput mene) zasigurno je ona o Nazoru partizanu. A k tome mi se, možda zbog Istarskih priča, Velog Jože, Galiotove pesan i Seh duš dan spontano nametnuo zaključak, kojeg nikad nisam provjeravala, da je Nazor porijeklom iz Istre. Tako sam lani saznala od sestrične, koja je nekoliko dana ljetovala u Postirama na Braču, da je u obilasku vidjela Nazorovu rodnu kuću i njegovu bistu. Eto, nikad nije kasno izaći iz zablude.
Ili ljubi ili se odljubi
Il’ me ljubi ili se odljubi
Ja “nasuho ” s tobom biti neću
Na poglede vrijeme se ne gubi
Mački mačke odavno oblijeću ! (više…)
