„Tara“ je pustolovni roman čija se radnja odvija u neko daleko buduće vrijeme nakon velike kataklizme u kojoj je iznenada nestala većina čovječanstva. Vrijeme je to u kojem suvremena civilizacija i njezine tekovine postoje u tragovima, gube se iz svijesti ljudi i polako dolaze do one točke kada činjenice prelaze u legende.
U tom vremenu pojedine grupe ljudi nastoje uspostaviti kakav – takav društveni poredak u kojem bi se čovjek mogao osjećati sigurnim i slobodnim.

A vrijeme je to i nasilja, beskrupuloznih bandi koje žive od pljački i ubojstava, u kojem se boravi u razrušenim utvrdama, gradskim ruinama, drvenim kolibama, u zemunicama. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kako je život nepredvidiv! Zaljubljen si u svoju rijeku, onu životnu i onu koja pokraj grada teče, u polja makova, stari mlin. Prvim ljubavima pjesme pišeš, zanesen, ispunjene duše. Poznatim licima nazdravljaš i Mjesec nad zavičajem prijateljem zoveš, uvjeren da svaki čovjek ima pravo na neke stalnosti u svome životu jer je prolistao nad korijenom svojih pradjedova i jer je sve  oko njega  intimno, drago, konstanta života. Onda iznenada, u jednom somnambulnom trenutku, u agoniji zbilje, izgubiš sve što ti po božjim zakonima pripada i nađeš se posve sam negdje u bespuću tuđine, a oči su ti još pune zavičajnih snova, srce još nosi prve ljubavi i stihove, ali sve je zaogrnula beskrajna tuga neizvjesnosti i gubitka.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kada dođem u našu kuću

ništa više isto nije,

samo stvari stoje isto, kao prije

ovdje, nitko se više ne smije. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

“Una“ je pustolovno kriminalistički roman koji nisam mogao prestati čitati dok nisam zaklopio i posljednju stranicu. Priča je to o izdaji, ljubavi, sposobnosti glavne junakinje da se odupre zlu, da preživi u nemogućim uvjetima, ali i kriminalistički roman koji se razlikuje od svih ostalih romana te vrste jer nema krvavog, sirovog nasilja pa ga mirne duše mogu preporučiti i djeci nešto starije dobi. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ako naslov zbirke  priča Maria Lovrekovića „Tamna strana užasa“  izazove pitanje, postoji li svijetla strana užasa, onda će vam ove priče dati odgovor. Postoji. Svaki užas ima svoju kukuljicu u kojoj se začinje, nesvjesnu, embrionalnu fazu koju ne prepoznajemo, a koja ubrzo stasa u nešto strašno, neizrecivo, nešto pred čime ljudski um voli uzmaknuti, zatvoriti se i podići branu.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(Posvećeno Mariji Jurić Zagorki)

Što se čudiš, svijete bijeli?

Što me to od žene dijeli?

U suknji il’ hlačama

Ja sam žena, ja sam dama!

Gledate me svi u čudu.

Govorite:” Gledaj ludu!”

Ali ja sam samo žena

Ispred vas i vremena.

Kudite me, sprdate me

Glavni lik sam vaše teme.

Al’ ne marim ja o vama

Jer kroz život kročim sama.

Izdali me, prodali me

Zaboravili moje ime

‘Digla sam se se iz pepela

Čiste duše, čistog čela.

Sada kad me nema više

Više ruka mi ne piše

Nisam vas zaboravila

Nasljeđe sam vam ostavila.

Moji snovi, ideali…

U knjige su moje stali.

Sve sam vam napisala

To najbolje ja sam znala!

Ne kunite me !

Ne grdite me !

Usamljena ja sam žena!

Izdana sam. Prodana sam.

Udana, bez prezimena.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju