božanstvena basna
moj božanstveni
ne pripovijeda evangelus
suprotiv ratu
već basnu
o čovjeku
i
o zvijeri
Besmislena smisao
Hoće li doći ?
Pijanac, skitnica u mraku tetura
I zvijezde spavaju kasna je ura
Vapaj u noći.
Nisu to besmislice
Ne izlazi sunce nakon noći svake
Ljubav od ljudi pravi prosjake
Samo da vide jedno lice.
Tvoj pogled
Hladne su noći kad duša voli
I skliske ceste kad nema soli
Ti u duši razbijaš led.
I onda je zasjalo
Između oblaka i mnogo njih
Tvoj glas je zvučao kao najljepši stih
Za sreću treba tako malo.
božanski temeljac
moj božanstveni
naporno je preobraćao
sliku svoga lica
na kamen
i
na sol
upitah ga
kada ja izumrem
tko će se s tobom vjeriti
moj božanstveni
sišao je
s uma
na zemlju
da uzavre temeljac
od kamena
i
od soli
i bi dobro