Kada sam počela čitati rukopis lirske proze „Na dah“ pjesnikinje Bobe Grljušić,  znala sam da u tom rukopisu neću tražiti samo lijepu refleksiju stvarnosti, emocija i impresija, već da će me riječi voditi mnogo dublje, tamo gdje se kriju svi uzroci našeg postojanja, postupaka i djelovanja. Bio je to dubok uron u ono ljudsko, skriveno koje se ne otkriva odjednom kao cjelina velike istine, nego polako, u detaljima kao djelić  čovječjeg bitka.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

24sata.com

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Obuze me sjeta nekih davnih dana

Dok je ljubav naša još imala krila

I poljubac bio jedina nam hrana

I dok si me zvao: „Moja draga mila.“

Bilo je to vrijeme mladosti i nade,

Bilo je to ljeto samo za nas dvoje,

Bilo je to onda, kada noć dan krade,

Kada smo imali samo svoje snove.

Bilo je to nekad, sada više nije.

Pri prvome vjetru, ljubav slomi krila

I poljubac nesta, više me ne grije.

Sjećanju ostao šal od crnog tila.

Sjeta me davnine i nadalje slama.

Dok još moći imam u to malo uma,

Želim da je ljubav još malo sa nama

Tad nek’ skupa odu bez srama i šuma.

Copyright   (c)  autor: Đurđica Brčić

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Mamice moja, boje mi daj

u dvorištu želim naslikat raj.

Sve moguće boje kupi meni

samo ne crnu da sve zasjeni.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju