Josip Ergović “Tilt Alert” Izbor iz Diskursa
Oveća skupina astronauta u svojim je bucmastim bijelim skafanderima nepomično stajala nasred Opservacijske zone, smještene neposredno uz plitki rub devetnaest kilometara širokog kratera Shackleton. Lijevo od njih prostirala se “tamna strana Mjeseca”. Okovana nepreglednim područjima vječite studeni, bila je uspavana milijunima godina neprekinutog mraka. Sve to, baš kao ni činjenica da bi s tek nekoliko koraka mogli vlastitom nogom dotaknuti samo središte Mjesečevog južnog pola, u ovom trenutku nije privlačilo pozornost nebeskih legionara. Kao hipnotizirani, svoje su poglede upirali u smjeru nedalekog zapadnog obzora.
HAIKU- (Po Istri)
Kuću bez škura
bura je nastanila-
amfiteatar
—
Na suhom nepcu
zaostala mirisna-
malvazije kap
——
Crvena zemlja
zagrlila je modrinu,
miris masline.
—-
Na surovom tlu
odolijeva buri
stara maslina
—–
Na suhozidu
vrelim suncem uspavan
sunča se poskok
——
Sumrak na plaži
more je posrebreno
Sunce zalazi
—
Krik galebova
odzvanja nad brodicom-
vesela gozba
—-
Crkveno zvono
rastjeruje šišmiše-
večernja misa
Sivi snjegovi
Zamirisali su opet ledenom svježinom, sivi snjegovi.
Zarobili su tragove, sjećanja, sivi snjegovi.
+
Zarobili su radost u oku
Djece skrivene u podrumu, sivi snjegovi.
+
Pahulje više nisu bijele, meke…
Onečišćene su ratom, padaju sivi snjegovi.
+
Uz buku granata, plač, strah
Hladni i nemilosrdni su sivi snjegovi.
+
O, ne padajte! Ne skrivajte tragove povratka
Izgubljenih u rovovima zemlje, sivi snjegovi.
+
Neka se vrate, pobijede zimu
Neka pobijele svi sivi snjegovi.
Uspomene
Oreol tuge,
aura nostalgije.
Ne gasi svetlo
kad više nema suza
za plameni dijalog.
Nešto mistično,
sumrak u tvome oku.
Tako dug pogled,
što čezne da pohodi
kraljevstvo na obali.
Te uspomene,
predugi hod ka sreći.
Često se pitam
šta si tad osetila,
tu gde ništa ne boli.
Prošećimo
Prošećimo u sumrak do obzora
tamo su polja rumene kadulje
tamo se Sunce u moru kupa
prije nego li ga noć prekrije.
+
Prošećimo u praskozorje do obzora
da magli veo ponesemo
da zori kalež prinesemo
i rosne kapi pokupimo .
+
Prošećimo živote, kroz život
plodove jedre uberimo
cvijet srećom zalijmo
dugu u oko smjestimo.
+
Prošećimo cestom bez kraja
ona praskozorje i sumrak spaja
završava onkraj obzora
tamo su uvijek Sunce i zora.
SUZANA MARIĆ
