Noć i ja
Ono što je prošlo
Ono što je prošlo
nenadoknadivo je
već danima sipi kiša
sivilo opstaje
uz prvi gutljaj kave
i snenost
previše pitanja ne pristaje
nedokučiv osjećaj jača
voljela bih moj da nije
Dar od stotinu dukata
Nokturno u plavom
Dom plave lampe.
Noć koja se prikrada.
Slast na dnu zdele.
Trepeti njene duše,
pred poslednjom zavesom.
Plod njene mašte,
iluzija što traje
u plavoj noći –
taj šarm Almodovara
u mreži mesečine.
Gumeni fetiš,
budoar sav u plavom,
nebo bez snega.
Borhes pred ogledalom,
nokturno u plavom snu.
Kradljivac
Zatvorena vrata prođe
kradljivac što snove briše
jer svaki put kad se budim
tih mi snova nema više.
Kradljivac si mojih snova
otkad sa mnom nisi više,
ukradeš mi sve najljepše
za kojima srce diše.
Ne kradi mi snove moje,
oni su za mene tkani
a svi što me ostaviše
blizu snova nisu zvani.
Sam si svoje snove snivaj
nek’ ti krase duge noći,
tokom dana što poželiš
možda će ti u san doći.
Samo ne poželi mene
jer sam snove dala drugom
u tvoje ti neću doći
vlak moj kreće drugom prugom.

