Pusti da

izroni iz

nade,

oslušni timbar vjetra,

crta tvoj san

izgovarajući

njeno ime

ne skrivaj

radosnice

što ne ostaješ

u vremenu

koji je za te, ionako

stao

od njenog odlaska

podari joj

makar zagrljaj praznine,

uputi

makar uvijenu riječ

da može

taj pokušaj zabilježiti

pod ljubav,

dok guši suzama

metež svoga srca

izmoljenom laži

Pročitaj cijelu poeziju

Neprocjenjivi trenuci mira u autobusu na relaciji

Torrevija – Alicante
.

Blago sunce ulazi kroz dupla stakla prozora,

Noge ležerno ispružene preko susjednog sjedala.

                   .

Putuješ i razmišljaš

O izgubljenoj ljubavi

I svim tvojim bendovima koji su se odavno raspali,

Doživjeli neslavan kraj,

Kao što ga svi dožive kad-tad.

                      .

I Džonija je pregazilo vrijeme,

Tako kažu,

Ili ga je možda ipak on pregazio

Dok je vrijeme još bilo malo.

Pročitaj cijelu poeziju

U tihom sumraku

Nevidljivih bora

Ispod umornog čela

Blagi osmjeh što prostorom se širi

Stopljena sa miomirisom

Kao nekad, kad sam te srela

Svirala je naša pjesma

U zraku bila vrelina ljetna

A ja s tobom sretna

Jer sam letjela

Ti si volio

Kad se oko mojih nogu

Uvijala haljina bijela

U mojim očima gledao nebo

A ja sa tvojim osmjehom sve sam smjela

Na tvojim grudima večeras sam zaspala

Teku naši sati i sjećanja

Prelaze u sada, u beskonačnost vremena

Sa rosom na obrazu

Opet smo mladi

Bilo kada i bilo gdje

Obojeni ljubavlju

Teku naši sati.

Pročitaj cijelu poeziju

Ja sam klon Meduze –
lika iz grčke mitologije.
.

Pobuna silovane figure,
rušenja dogme, pravila…
.

Revolt bez aureole
oko tragične glave.
.

Ona koju ste prognali-
demonizirali i odbacili.
.

Etiketirali kao negativca,
u slučaju velikog nasilja…
.

Zmije su dio mojeg
prirodnog staništa..-
.

Teritorijalne pripadnosti-
građenja nove osobnosti.
.

One mi služe i kao oružje –
oruđe u kobnoj samobrani.
.

Da, cijenim ih više nego ljude
-naizgled perfektne stvorove.
.

Ukleti su ispod ljušture,
puke, prazne vanjštine..-
.

Osvete nema niti u tragovima,
u pitanju je pravična odmazda.
.

Ne nazivajte me pogrdno-
šteta će biti tijelo kameno.

Pročitaj cijelu poeziju

Moždana mu hrana trava

u klanu njegova je prava

zašto li mu savjest spava?

Stavovi mu čudno kruti

pritom stalno nešto muti

čemu samo javnost šuti?

Fotelja mu vazda meka

a ugled stranke fleka

što to čelništvo čeka?

Radnicima mast vadi

maže, mitom vilu gradi

što javni tužitelj radi?

Pouzdan u protekcije

svima dijeli lekcije

gdje li su inspekcije?

Probleme na glavu sadi

međuljudske odnose kadi

što li samo vodstvo radi?

Švercane devize broji

svoj posao on kroji

ma zašto MUP stoji?

O tome svi odavno tračamo

pa zatim riječ vraćamo

a što pravobranitelja plaćamo?

Kritizerstvo mu poput mača

a jači nakon svakog trača

i zbog čega se autor u to pača?

Pročitaj cijelu poeziju

Dan nas je progutao

Legao na leđa

I smeška se

Smeška

     –

O ljubavi nije bilo ni reči

            .

I jesen je legla u nas

Cela

Drhtava

Još uplašena od naših želja

Naših raširenih ruku

U pravcu novembra

           –

O ljubavi nije bilo ni reči

               .

Ulica u nama rasplakala je harmonike

I mi smo počeli plakati

                 .

O ljubavi nije bilo ni reči

       .

Seti se

          .

Samo je tišina

Zaleđeno more u nama

Do neba ljubila

Ljubila

Pročitaj cijelu poeziju