Postalo je teško nositi

Sa sobom sve svoje godine

I trunku radosti prositi

Uz strmo st’jenje i padine.

Sve dublje, dublje moj um skita

Tražeći kome je poseban

A suzno oko tiho pita:

„ Ma kome si više potreban?“

Pomelo mi vrijeme misli,

Dani mi postali umorni,

U grudima mahnito stisli

Hropčući glasovi sumorni.

I što mi život više nosi?

Sve manje sreće, više bola

Od Boga dan još koji prosi

I zadnje  mrve kupi sa stola.

Pročitaj cijelu poeziju

Proljeće osamdeset i treće. Mi, grupica “mlade vojske“, postavljamo Jamu za potrebe gradske priredbe, praznika, obljetnice… što li. Postava nam je sve, samo ne „ortodoksna“.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kad mi se učini

da na domaku sam

netko mi pomiče granicu

uskraćujući

spoznaju

Pročitaj cijelu poeziju

https://www.avlija.me/poezija/tri-pjesme-marije-juracic

Pročitaj cijelu poeziju

Tvojom blizinom

daljinom

mjerit ću svoj mir ili nemir

ili tko zna već što

ti ćeš preoznati

to bezimeno

Pročitaj cijelu poeziju

Moj haiku nagrađen 1. nagradom na natječaju “Haiku krugovi” Lanterna magazina. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju