Da su naši pjesnici voljeli komentirati tuđu poeziju i nalaziti joj mane nije ništa novo. Međutim, oni su to radili tako strasno, s tako puno žara da se pitam – čemu?
Ja volim  Matoševu poeziju, ali i poeziju Janka Polića Kamova. I da je Janko Polić nakon Matoševih ocjena prestao pisati, bila bih uskraćena za spontanu snagu jedne Psovke ili Isušene kaljuže, a hrvatska bi književnost bila uskraćena za autora koji je, u književnom smislu, avangardno galopirao ispred svog vremena. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

I jeseni već prohujalo pola,

sunce se opire zrakama zadnjim,

voće jesensko pojeli sa stola,

sve bliže su dani, danima badnjim.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

On sad diše u znaku njenog imena,

u središtu je lavirinta od snova.

Samo kiša i slova njenog imena,

slova koja ga opsedaju iznova.

Neobjašnjiva tajna njenog imena,

produžetak legende svih tih sinova.

Putevi što vode do njenog imena,

tajne na putu – vrteška od celova.

Gle, prećutani trag do njenog imena,

aleja uzdaha – grad pun tajnih znakova.

Ta muzika skriva zvuk njenog imena,

muziku sluša ispruženih dlanova.

On sad diše u znaku njenog imena,

okružen iluzijom njenog imena.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://lanterna-magazin.net/2021/11/06/otvoren-sedmi-natjecaj-haiku-krugovi/

Pročitaj cijelu poeziju

https://lanterna-magazin.net/2021/11/05/rezultati-6-natjecaja-haiku-krugovi/

Pročitaj cijelu poeziju