Popodne kad si skriven u svojoj koži,

misliš o onom što te činilo sretnim,

onda prokuneš ljubav slikanu crnim –

sve tako jasno kockice kada složiš.

Ponekad za bol reči nisu dovoljne,

siva sećanja koja spopadnu noću,

raskrsnica i put što slika samoću –

da se zaluta mogućnosti su brojne.

Razmišljanje o jednom setnom pogledu,

neočekivan poslednji dan proleća –

kad se zatekneš u prijateljskom gnezdu.

Sva jednostavna i tako zagonetna

slika jednog sna – nje duša se priseća.

Prosto rečeno – priča nedovršena.

Pročitaj cijelu poeziju

Uv’jek je tu , čvrsta, ponosita,

svim životnim preprekama hodi

nekad se vidi ,nekad je skrita

al’ hrabro je srce uv’jek vodi. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=217375

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Slikarstvo: Zoran Hercigonja

Pročitaj cijelu poeziju

Prosula je zora

nebo boje vina,

rasula tu boju

svom svojom ljepotom.

Sastalo se nebom

plavetnilo mora

zaplavilo bojom

svojom nedirnutom. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju