Tražeći odgovor
Ponoć je prošla
u sobi tama,
uz prozor stojim
dok suza lije.
Kuda je o”šla
hrabrost moja?
Sad se sveg’ bojim
dok zima brije.
Koja je ovo
već noć po redu?
Samotna moja
duša i t’jelo.
Na čeg se ono
zbog tebe svedu
sve kaplje znoja
i čelo vrelo?
Zašto održat
tinjale sv’jeće,
to malo žari
što se već gasi,
ljubav zadržat
što ljubit neće?
Ako ne mari
neka se zgasi.
Ocu
Otapam ti maglu od sna
i očiju,
otvaram prozor
da stidljivo sunce
ugrije ti ruke,
pokušavam sve
da tvoja
žudnja
stigne do proljeća,
da čuješ
kako žubori
zrak
pjevom ptica,
kako se rumene oblaci
kad razgali se
nebo,
kad zakuca puninom
sreće
jer vidi kako promatraš
sunovrate
