Skriveni deseterac Igora Divkovića

Profesor Igor Divković poslao nam je pjesmu „Oko moje, pogledaj čudesa“ sa željom da ona izazove neki poetski odgovor.  I odmah se rodila ideja da naše članove pozovemo na novu poetsku igru – pisanje poezije u desetercu. Ako bolje poslušate priloženu pjesmu, uočit ćete da su njeni kratki stihovi, ako ih drugačije grafički prikažemo, ustvari skriveni deseterci.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam ja iz prve krvi svijeta,

već bogobol što kiši 

u čovječjim kostima

za još jednu transfuziju zla.

Na zidinama svemira

razapeta moja svijest

dok anđeo sunce

rubove krvi

vrti pod jezikom

i izgovara patnju.

Ne zaboravljam 

tko je izvadio moje oči

i posadio ih iza zvijezda

(sjeme mu u Sjeni cvate).

Sad mi se u dupljama

mrijesti vrijeme,

bezbožno kopile 

amputiranog spolovila.

Moja je mater sedam dana

mjesila samrtni kruh 

od mlijeka 

i od crvenoga pepela,

samo,

samo za mene.

Umrla sam

između 

dva uskrsnuća

dok se u zrcalu 

nedjelja

preobraćala na post.

U prijesnoj krvi

voljela me smrt

otkoštena od svijeta

i slatkog pupolja u buđenju.

Ako ikad domognem se neba,

voljeti ću vjerna i ja

nju.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

u oku orla
ogleda se modrina
i jato riba

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

VIDRI?, Vladimir

TEATRALNOST  I  TEATRALIJE

Teatralnost

Prvi prizor:

Kavana u centru Zagreba. Mlad pjesnik, lijep kao antičko božanstvo, zanesen … zvonko i teatralno izgovara svoje stihove. Ovladao je prostorom i publikom. Vatreni aplauz! Supijani, zadrigli kućevlasnik iz Gornje Ilice, recimo gospon Blazina, prilazi mu i nekontrolirano ga privija na … trbuh.

Blazina: „Ste ga čuli!? Tu pred nami!  Upravo sad! Milica … mam jednu kupicu za našega poeta!“

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju