Bez Tvog svjetla otvrdnu srca.
I bez sunca hladan je kamen.
Varka mraka u njemu bunca,
čeka daleke zvijezde pramen.

Tko smo i čemu u usudu stada
ako nas vječnosti ne grije plam?
Čemu trud i bivanje tada,
na okupu skupa, a svatko je sam?

U izbi mračnoj bez ijednog lica
i Tvog svjetla da laži sruši,
okiva ledom prokleta tmica,
strašna praznina gnječi i guši.

Što smo mi bez Tvog svjetla?
Oklopi kruti hladnoga sjaja.
Krijesta da zoru najavi bez pijetla?
Zalud nam svaka nada bez raja.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

VIDRI?, Vladimir

Teško da postoji veći poklonik pjesničke ljepote od Vladimira Vidrića. Nije ju stvarao samo svojim pjesmama. Disao ju je cijelim svojim kratkim, ali punim životom.
Gotovo da je nemoguće pomiriti njegova dva lica. Profinjen i diskretan u poeziji, buntovan i neukrotiv u javnom životu. Iako se već u  nježnim godinama bacio u buran politički život Hrvatske, nije došao u napast da piše protestne pjesme protiv režima, što bi se moglo očekivati. Poštivao je najviši poetski zakon larpurlartista da poezija ne smije stajati u ničijoj službi, pa ni u službi društva. Poezija je toliko lijepa i uzvišena da se uzdiže iznad svega i postoji samo zbog sebe i svoje ljepote. Stvarao ju je za sebe, za veselo studentsko društvo prijatelja, stvarao ju je za ljepotu i one čitatelje koji će je, i nakon dugog protoka vremena, znati osjetiti.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=208053

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U moru magle

skrivaju se krovovi

moga gradića.

Pročitaj cijelu poeziju