01 veljače 2020
Autor: Marija
Kategorije: Jezik i književnost

Elektronski zbornik priča „Ko su bile naše heroine“ objavljen je 31. 01. 2020. Izdavač zbornika je Udruženje za promociju kulturne raznolikosti „Alia Mundi“, a urednice: su dr. Ana Stjelja i Jasmina Hanjalić. Zbornik je nastao na temelju međunarodnog natječaja s ciljem da se obnovi uspomena na žene koje su djelovale na ovim prostorima i stvarale, usprkos vremenu koje im nije bilo naklonjeno, te da se mladim generacijama ukaže na osobine čovjeka koje mogu služiti kao uzor. U zborniku možete pročitati priče ovih autora: (više…)
Pročitaj cijelu poeziju
31 siječnja 2020
Autor: katarinab
Kategorije: Uncategorized
31 siječnja 2020
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Uncategorized
Ova stara grana nikako neće
Ako se mene pita postati smeće
A ni ovo cvijeće, što mirisa nema
I njemu se bolja budućnost sprema
Nisam baš jako spretne ruke
Malo ljepila i malo muke
Izgubih samo popodne cijelo
Ali sam napravila svoje djelo
Samo da se grana spasi
Neka sada moj dom krasi
Jer ona je mene darivala
Sa nje sam slatke šljive brala .
Pročitaj cijelu poeziju
31 siječnja 2020
Autor: AnjaL
Kategorije: Duhovno- religiozna pjesma
29 siječnja 2020
Autor: Marija
Kategorije: Kutak proze

Slučajno je čula razgovor. Govorili su o njoj. Šanse su joj nikakve. Eto, čak ni u teoriji njihove procjene ne nude povoljan rezultat. Osjećala se kao neka promjenljiva krivulja koja se koleba bez svoje kostante. Nije imala slamku za koju bi se očajnički uhvatila. Bila je poražena, ali nikome nije pokazala da zna istinu o sebi.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
29 siječnja 2020
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Uncategorized
Možda nehotice zalutam
Noćas u tvoje snove
Dopusti mi da na tren zastanem
Da te zaglim
Šapnem one riječi
Koje sam se bojala izgovoriti
U neko drugo vrijeme
Kada su snovi prekratki bili
A noći ispunjene nama
Dopusti mi da se privijem
Uz tebe
Jer zima je stigla
I snijeg je zameo prošlost
Ostavio samo crni trag samoće
Ako ti noćas zalutam u san
Budi tiho, ne govori
Jer smo se i u tišini rastali
Nijemi pogledi
Uzdrhtale usne
Stotinu suza u očima
A niti jedna riječ
Samo kraj
I sjene dva bića
U sumraku jednog proljeća
Što odlaze stazama tuge
Pročitaj cijelu poeziju