https://blog.dnevnik.hr/tragomknjige/2019/11/1632262939/william-p-young-koliba.html
Među humcima
Suza u oku,
na mramoru kala,
bol u srcu
i tiho HVALA.
Tišina glasna,
posvuda cvijeće
poruka jasna
uz plamen svijeće.
Sjećanja se vraćaju
uz tihu priču,
a humci novi
niču…niču…
Ako se sretnemo jednoga dana
Darovat ću ti stručak uspomena
Na njemu će biti mašna crvena
Ako jednom dođe taj dan
Umotat ću ih u sjajni selofan (više…)
Malodušje
Bezglasje je tamnica
kad riječi kojima sam
tvrdila i poricala
one kojima sam sticala i rasticala
dok sam ih grlila
pa od sebe odvajala bivale su
moja slabost i jačina
kojom sam dijelila jabuku
na pola
