Кoliko lepote tvojih predaka je utrošeno na tebe
Кada te ne mogu uporediti ni sa jednim cvetom
Кoliko je najlepše muzike celog univerzuma utkano u tvoj glas
Кada ne mogu naći instrument da bude blizu boji glasa tvog
Кoliko je zvezda u tvojim očima nastanjeno
Кada je nebo zvezdano samo ako ti gledaš u njega
Кoliko te je to ljubavi stvaralo
Кada u meni samo pomisao na tebe pomera planine
Кoliko
Кoliko
OD ZAGRLJAJA DO ZAGRLJAJA
Da mi je izlečiti dušu
Prestati da te skupljam usnama
U praznoj sobi
Da mi je da mi ne ulaziš pod kožu
Bez razloga
Neizlečiva kao želja
Da mi je zaspati da ne mislim na tebe
A ne sanjati te onda kada zaspim
U par kvadrata sna
Da mi je bar jedan razlog
Da te ne volim
Da te ne osetim između udaha i izdaha
Ispod kože
Ispod dodira
Ispod nedodira
Ispod nedodira najviše
Da mi je
Ponovo verovati prstima
Polomljenim od zagrljaja do zagrljaja
NE PITAJ ME КOJE JE BOJE LJUBAV
Ne pitaj me koje je boje poroleće
ispod moje kože
ni da li će cvetati trešnja
u bosonogim očima dečaka
zauvek izgubljenim
između dva zagrljaja
Ne pitaj me koje je boje subota
na jagodicama mojih prstiju
ni da li će nebo biti plavo
kada me probude iz sna
kada sve bude samo pepeo
jednog svitanja
Htjela sam vam ispričati kako je jedan momak u našem lijepom dalmatinskom gradu usred zime otvorio sezonu kupanja, ali neću. Mnogočemu lošem, zlom i bolesnom čovjek se može nasmijati, pa se i smrti, nevolji, bijedi može naceriti u lice… Gorak je to smijeh, crn, ali je smijeh.
No, postoje pojave koje izazivaju samo gorčinu i malo tuge, jer čovjek ništa naučio nije, a moja Lijepa Naša, sve je manje lijepa i sve više postaje taokinja čopora i njegove čoporativne svijesti.
A ta svijest mrzi, želi raniti, povrijediti, poniziti. Djeluje uvijek u grupi, klonirana je i manifestira se divljaštvom sužene svijesti. Uperena je prema slabijem, onom nemoćnom i udara samo iz jednog razloga. Jer može! Zna da je u čoporu jaka i da joj se nakon izvršenog čina ništa posebno neće dogoditi.
Neću reći da u mojoj mladosti u tim dalmatinskim gradovima nije bilo tučnjava, ali je to u pravilu bio sukob dva ravnopravna čovjeka u takozvanoj fer borbi. Bilo je sramno udariti slabijeg. Fer borba više ne postoji. Postoje samo hijene koje napadaju u čoporu.
Uvijek sam osjećala gađenje prema čoporu i njegovom nasilju. Zato sada postavljam pitanje vama mudrima, vama koji samo gledate, gdje leže uzroci takvog ponašanja?
Sociolozi, psiholozi i ostali „olozi„ lakonski će vam odgovoriti da odgoj zoona politikona kreće od obitelji, a mnogo manje od škole.
Neki će čak optužiti i crtiće pa će i simpatični Tom i Jerry biti krivi za porast nasilničkog ponašanja čopora.
Idejna hranilišta čopora bilo bi relativno lako dokučiti, kada bi netko, kome je to zadaća, želio utvrditi dijagnozu, kada bi napravio anamnezu članova čopora.
Brzo bismo shvatili kojim se otrovom hrane ti ljudima slični stvorovi, te jedinke iz razreda sisavaca.
Stojim u nekoj drugoj dimenziji vremena. Gledam, a ne vjerujem. Mijenjaju se dan i noć, ali to se događa u vakumu prozirnog vremena, gdje se ništa ne pomjera čak niti misao…samo su očnjaci veći…