Predstava “Patrioti” odlično je primjena na Ljetnoj pozornici u Županji izvješćuje sinjski portal FERATA.
FERATA.HR
Marija Juračić “Iza kulisa”
Sinjsko pučko kazalište osnovano je 1956. godine i od tada je odigralo mnogo predstava, gostovalo u mnogim gradovima Lijepe Naše, te na međunarodnim smotrama i festivalima u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Kazalište je izvelo više od 120 premijera – među kojima su i brojne uspješnice prepoznate i izvan granica Hrvatske:
Za svoj rad osvojilo je mnoge nagrade i priznanja. Voditelj kazališta je Željko Viculin koji je mi je omogućio da zavirim u prostorije kazališta, a koji cijeli život diše s daskama „koje život znače“.
Koliko su talenata, rada, želja i aplauza upile ove stare zidine, koliko je sanjara prošlo njihovim hodnicima?
Ulaz u kazalište (više…)
Suzana Marić “Vjetrenjača”
Lomi se vjetar na udivima njenim
vrteći u krug ta nježna krila
a ona škripi uzdahom snenim
zrnje je zlatno, teško smrvila.
.
Vjetar ju budi, ona hoće spati
na leđima su njenim ljeta mnoga
još će ta starica dati
iz njedara svojih brašna bijeloga.
.
I šumi vjetar, okreće krila
vjetrenjača stara poletjeti neće
tu je gdje je stoljećima bila
uz tihu škripu krila okreće.
Suzana Marić
Zoran Hercigonja “Ja snivah… o jednom takvom cvijetu – izbor iz Diskursa
Cvijeće je divno,
cvijeće mirisno,
cvijeće koje najavljuje pramaljeće.
Jorgovanić uzdiže poeziju do novog proljeća, romantičarskog i fantastičnog proljeća u književnom stvaralaštvu. Njegovo osobno nadahnuće kroz osjećaj samoće, odbačenosti i otuđenosti čini ga prorokom jedne nove dimenzije stvaralaštva, dimenzije romantičarskog monoteizma odnosno suprotstavljanja sebe kao pojedinca bez jakog i stalnog uporišta nasuprot silama mnogo jačim od njegove snage.
Lorena Vojtić “Naše bitke”
Po glavi mi
se motaju…
Raznovrsne –
scenografije.
Ondje…
Kreativno
kolaju…
Toksične
peripetije i
žalopojke.
Ponekad se.
Jedna od
njih upije…
U potiljak,
polusjene.
Krajnje…
Neumjesne
vratolomije.
Budnosti,
smrtnosti
i egzotike.
Zatim…
Brodica
uplovi u –
pristanište.
I tu prestaju,
sve anegdote
Milan Janković “Za moje sve ili ništa”
Noge me vode po predviđenoj krivulji,
poput sljedbenika, uživajući vaganje
pratećih spoznaja od stvaraoca misli
duše i uma, očekujući samo odobrenje.
Mogao bih samo stajati cijeli dan,
razmišljajući o zavojima kao ukopan,
i nagađati što će se dogoditi…
,
Ali moram se kretati, kreirati…
