Nakon duge noći
otvaram teška okna
u ogoljelim krošnjama
tražim tračak svjetlosti
.
Kristalnim sigama
tišina se razlila
ni slavuj ptica
već odavno ne pjeva
Lorena Vojtić ” Pacta sunt servanda
Molim na
latinskom.
.
Sotona
uzmiče…
.
Napadaju –
me zlodusi.
.
Ne strašim
ih se, pošto.
.
Vjerujem,
poznajem…
.
Božansku
prisnost…
.
Prisutnost,
stabilnost.
.
U mojim
morama.
.
Snovi su…
Stepenica
prelaska…
.
Ovostranog
i onostranog.
Podneblja.
.
A mi smo,
tek sitni…
Promatrači,
kamenčići.
Na kaldrmi –
bivstvovanja.
Anja Lekić “Čuvaj svoje srce” izbor iz Diskursa
Znaš li prepoznati misli mraka
kad povlače srce u bezdan noći
pa ga ostave sred tame bez zraka
i ne daju mu iz tamnice poći?
.
Znaš li prepoznati misli sramne
kad mrakom hoće okovati srca,
te lažne misli potpuno tamne,
otimajuć’ svjetlost srcu koje kuca?
.
Ako tuga s crnom ovije ti lice
ne daj da u srcu studen vihor puše
već k’o vedar cvrkut proljetne ptice
ti osluhni tihi šapat svoje duše.
.
Jer taj nježni šapat samo onaj sluša
tko razlog traži da se srce smije.
Ne dopusti sumnji da ti srce kuša,
ni strahu ne daj da sjeme zla sije.
.
Nek’ ti svjetlo duše tjera misli klete,
k’o baklja nek’ osvijetli put kroz tmine
pa nek’ mrežu mraka sreže i rasplete,
a srce nek’ se k duši u slobodu vine.
Suzana Marić ” Netko hoda po našim snovima “
Imali smo svoje snove
Zajedno smo ih snili
Buditi se nismo htjeli
Sanjalice mi smo bili.
.
Sve je tada lijepo bilo
Mirni snovi, duge noći
Al’ sve se je izgubilo
Nismo znali da će proći.
.
Snovi su se izgubili
Odnijela ih mutna voda
Nas su rano probudili…
Po snovima nam netko hoda.
.
Netko krade uspomene
Pokraj tebe, pokraj mene
Pa ih negdje tamo skriva
Sanjalice, što se zbiva?
.
Suzana Marić
Suzana Marić
julija