Još jedna jesen stigla je na vrata
s mirisom kiša i zrelih vinograda; (više…)
Kiša
modro je more i rosa i paučina na modrom kamenu ispijam slane kapi kao glas školjke kišu ću kišom politi vrijeme nevremenom u oluji će narasti nada i nada će cvasti s nadom ću srasti s nadom ću korijenje pustiti u stablo se pretvoriti lišću govoriti kišu ću po sebi politi
Gole duše
Par kovanica na kamenom pragu
Sijaju u prašini poput izgubljenog zlata
Ispred zatvorenih starih crkvenih vrata
Milostinja bogu ili pobjeći vragu?
Na poljanama zaboravljenog raja
Iznad kojega preleti pokoja vrana
Čeka na zadnjoj postaji sudnjeg dana
Par razasutih novčića lažnoga sjaja.
Nisu od srebra niti od zlata
Tko uspije trideset Judinih skupit
I novcem želi svoje grijehe otkupit
Namakao je omču oko vrata.
Putuješ u vagonu prve klase
Dok siromah hoda prugom bosonog
Ti ponekad se sjetiš da postoji Bog
Takva su pravila „zna se“!
Par kovanica na kamenom pragu
Dio od onih što izgradiše groblje
I siromahe pretvoriše u roblje
Ne mogu obući dušu nagu.
Otkrivanje
Pogled traži smiraj
u zaglušujućoj tišini
dišem poput travke
sve je kako jest
jutrom počinje dan
živa igra sunca
zrcali s e u kapima
zar postoji išta utješnije
sem ove ljepote
za umornu mene
