PAKAO

Dokle seže grlo

sveživotne zvijeri

što ljude guta i krvavi rađa plod?

Dokle seže ždrijelo

najtamnije dubine noći

u kojoj jenjava svaki grijeh

i pada svaka moć?

Pakao je besan anoć!

Ambis bez dna,

vrtlog smrti s oštricama od gvožđa,

okovi od žive vatre,

potpuni mrak.

Duboka jama,

optočena  s prstenovima od vrele magme

u čijoj dubini skapavaju bludnici, izdajice, ubojice,

razvratnici, varalice.

 

Upaljeno ždrijelo

sumpornom sluzi otapa

živu imaginaciju čovjeka,

živu esenciju od gline i blata.

Crvotočina u kojoj su glave sklonili

Juda, Brut, Neron i lude podzemlja,

mirišu na smrt.

Pakao je besana noć!

Dokle seže grlo sveživotne zvijeri

što ljude guta  i krvavi rađa plod?

Do samog srca, probodenog munjom Zeusa

do ranjenih krila palog anđela, anđela smrti,

do Mefistova bijesa.

Pakao je besana noć!

4 komentara za "PAKAO"

  1. branka
    31/03/2017 at 7:20 pm Permalink

    U dahu je pročitah. Više puta. Tvoja se poezija razlikuje. Pozdrav, Zorane.

  2. Suzana Marić
    31/03/2017 at 8:21 pm Permalink

    Lijepa! Vp 🙂

  3. Dragica Meyer
    31/03/2017 at 9:01 pm Permalink

    Teška potresna pesma. LP 🙂

  4. mirko1
    01/04/2017 at 12:28 pm Permalink

    Ako je aludiranje na stanje društva, onda je ubojitost pjesme primjerena. Bilo da je angažiranje na tom socijalnom polju, ili ne, u meni imaš čitatelja.
    LP, Zorane.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.