https://www.facebook.com/renato.maric.3

ZA RENATA

Zavezan i sam, sanjao je  rosne trave

nakon proljetne kiše, igre vjetra u

u gustoj grivi.

Krupne oči zrcalile su tugu za prostranstvima

za slobodnim trkom po pješčanoj obali.

Šireći nozdrve, tržio je onaj blagi miris divljeg cvijeća.

Sve lijepo, svi snovi, nestali su u jednom trenu.

Omča oko njegovog vrata čvrsto je vezana i

onemogućava mu svaki pokušaj bjega.

Osuđen je da služi, da trpi teški teret na svojim plećima.

Uzalud kićena orma i paradna kočija, uzalud mirisno sijeno

i fina zob, nije on rođen za to.

Njegov je duh tražio slobodu, zelene proplanke

što su se protezali duž morske obale.

Navikao je gasiti žeđ na bistrom planinskom potoku

utrkivati se s vjetrom.

Među snovima i mirisima tražio je nju

koja je ostala tamo na zelenim proplancima

među divljim cvijećem .

Nju koja trči usamljenom plažom,tako ponosna, tako lijepa,

tako njegova.

Stojeći zavezan.sanjao je : nju, život, slobodu, zavezan i sam.