U kutu ugođen,blistav klavir
kao uglađen kavalir čeka
da ga dotakne i razbudi
ruka,gipka,spretna neka
Pijanista stasit na stolicu sjeda,

prste nježne na tipke spušta
kao da dotiče krila leptira
tada čarolija  dvoranom poteče
glazba oboji snježno ,zimsko veče.
Prsti prebiru crno bijele tipke klavira
kao da se najnježnije cvijeće dira
zatim snaga kao vulkan moćan
erupcijom se strasti dvoranom zaori
žice zveče,od siline osjećaja sve gori.
Prsti lete, kao kraj zemlje sjajne komete
sve je puno vibracija toplih i sjete
u noći snježnoj dok pahulje lete.
Još dugo nakon naklona dubokog
pijanista začaran glazbom pljesak sluša
toplo mu oko srca i puna mu duša.