Pjesma bez naslova i kraja

Mrvi se duša poput grumena zemlje
Dok vjetar ju raznosi pustopoljinama
Sakupljam riječi, slažem ih
Poput domino kocki
U pjesmu bez kraja
Te riječi što odzvanjaju u
Tamnoj pećini moje nutrine
I žele van
Na svjetlo
Kako bi se razlile svojom crninom
Po nevinosti bijelog papira
Oduzele mu čistoću
Misli,te misli što se u tisuće
Riječi pretvaraju
Vrište, grizu, vriju
Traže oslobođenje
Predaju
Utočište u pjesmi kojoj naslova ne slutim
Ispovjedaonici duše
Što u noćima gluhim se rađa
U trudovima bolnim
Dok suze pečat slani
Među slovima ostavljaju
Grimiznu zoru dočekaju
Nevina bjelina
Ispunjena jalom, crnilom
Novorođena pjesma
Otupjelih misli
Čeka svoj završetak
A oči ispijene suzama
Sklopljene zoru dočekuju
U grču ruka još par stihova ostavlja
Jer misli se u duši
Ponovo roje
A kraj se ne nazire

 

9 komentara za "Pjesma bez naslova i kraja"

  1. Marija
    Marija
    08/01/2020 at 7:35 pm Permalink

    Pjesma je utočište i Ispovjedaonica duše. Lijepo rečeno:)

  2. gabi
    08/01/2020 at 9:27 pm Permalink

    Jer misli se u duši
    ponovo roje
    a kraj se ne nazire

    I neka se te misli samo roje, a ti ćeš već znati kamo s njima.
    Pozdrav šaljem!☺

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/01/2020 at 9:41 am Permalink

    Hvala najljepša, Mare 🙂

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/01/2020 at 9:43 am Permalink

    Nadam se da ću ih uspjeti pohvatati i spremiti na sigurno 😉.Ugodan dan ti želim,Gabi 🙂

  5. AnjaL
    10/01/2020 at 8:57 am Permalink

    Suzi, tvoja me pjesma podsjetila na jednu moju, doduše, davno napisanu… Potpisujem Marijin komentar… lp!

  6. Suzana Marić
    Suzana Marić
    10/01/2020 at 1:46 pm Permalink

    Hvala na čitanju i komentaru, Anja. Ugodan dan ti želim 🙂

  7. Stanka
    Stanka
    10/01/2020 at 10:12 pm Permalink

    “Jer misli se u duši
    Ponovo roje
    A kraj se ne nazire”

    Jako lijepo!
    Lp

  8. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/01/2020 at 12:46 pm Permalink

    Hvala,Stanka 🙂

  9. katarinab
    katarinab
    14/01/2020 at 4:34 pm Permalink

    Neka se množe i roje, jer od njih iznjedriš krasnu pjesmu. I raduje me da ih poklanjaš nama da uživamo u tvojoj poeziji.
    “Te riječi što odzvanjaju u
    Tamnoj pećini moje nutrine
    I žele van
    Na svjetlo”
    Pozdrav, Suzana! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.