Pjesmom protiv umora

 

Glava mi klone umorna
A tako bih pisati htjela
Još jednu pjesmu 
U ovoj proljetnoj noći
Riječi mi naviru
Poput nabujalog
Planinskoga potoka
I vrtlože se
Pa me gurkaju
Pa me bodu
Skakuću pred očima
Ne daju mi mira
Bude me
Uklanjaju umor
I ruka već pero traži
Nema mi odmora
Jer muza , ta nestašna djevojka
Prosiplje riječi
Poput trešnjinih lati na vjetru
I lijepi ih crnom tintom
Na bijeli papir
Vodeći moju umornu ruku
Od slova do slova
Nastaje pjesma
Nježna, proljetna
Kraj prozora
Dok vjetar raznosi
Bijele trešnjine latice

Fotografija Suzane Kostelac Marić.

 

4 komentara za "Pjesmom protiv umora"

  1. Tonka
    Tonka
    23/03/2019 at 12:06 pm Permalink

    Dakle Suzana ovo je izuzetno lijepa, topla, nježna pjesma kao da je kistom slikana. Pozdrav šaljem u moj kraj.

  2. boba grljusic
    boba grljusic
    23/03/2019 at 10:28 pm Permalink

    “Nastaje pjesma
    Nježna, proljetna
    Kraj prozora
    Dok vjetar raznosi
    Bijele trešnjine latice”

    dojmljiv prizor !
    pozdrav

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    24/03/2019 at 9:54 pm Permalink

    Tonka,od 💗 se zahvaljujem na lijepom komentaru i lijepe snove vam želim 😘

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    24/03/2019 at 9:55 pm Permalink

    Bobo,hvala na posjetu i komentaru.Lp ☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.