Plakat ćeš

kad neću više sjediti kraj tebe

i slušati tvoje neslane šale.

Kad noćna svjetla se upale,

neću gledati tvoje utakmice

i čekati u kutu kuhinje kraj programa

pa onda umorna leći,

okrenuta zidu,

ne znajući što mi nosi tama.

 

Plakat ćeš

kad među nama više neće biti

ni psovki, ni bola,

dok ćeš s druge strane stola

gledati stolicu praznu

i kao kaznu slušati tišinu.

A ja ću,

kao i prije biti neprimjetna.

 

A ti ćeš plakati onda

kad tvoja ruka neće moći

da me dira,

kad odem s vjetrom

daleko od svega,

slobodna od zlobe,

uvreda i stega

i nađem malo mira tamo

gdje odlaze izgubljene duše.

 

Svi mostovi

kad se sruše među nama,

ruke operi

svojim suzama.