Plakat ćeš

Plakat ćeš

kad neću više sjediti kraj tebe

i slušati tvoje neslane šale.

Kad noćna svjetla se upale,

neću gledati tvoje utakmice

i čekati u kutu kuhinje kraj programa

pa onda umorna leći,

okrenuta zidu,

ne znajući što mi nosi tama.

 

Plakat ćeš

kad među nama više neće biti

ni psovki, ni bola,

dok ćeš s druge strane stola

gledati stolicu praznu

i kao kaznu slušati tišinu.

A ja ću,

kao i prije biti neprimjetna.

 

A ti ćeš plakati onda

kad tvoja ruka neće moći

da me dira,

kad odem s vjetrom

daleko od svega,

slobodna od zlobe,

uvreda i stega

i nađem malo mira tamo

gdje odlaze izgubljene duše.

 

Svi mostovi

kad se sruše među nama,

ruke operi

svojim suzama.

4 komentara za "Plakat ćeš"

  1. Marija
    Marija
    18/09/2019 at 5:13 pm Permalink

    Plakat ćeš
    kad među nama više neće biti
    ni psovki, ni bola,

    Tko zna gdje je ona točka od koje sve krene naopako. Treba je znati prepoznati, inače svi gube. Pjesma oslikava mnoge veze, a kraj je izvrstan. Na renutak me podsjetio na ono čuveno pranje ruku onoga koji je sudio.
    Pozz, Gabi!

  2. Mihaela
    Mihaela
    18/09/2019 at 5:20 pm Permalink

    Otrgnuto iz života. Tek kada izgubimo, shvatimo!

  3. katarinab
    katarinab
    18/09/2019 at 7:19 pm Permalink

    Gabi, zasigurno ti je poznat osjećaj kada te nešto dotakne (dobra knjiga, glazba, film, poezija) i ostaješ bez teksta, šutiš od siline emocija, a oči ti zasvjetlucaju suzom. Čitajući tvoje stihove prethodno napisani dojam su ostavili na mene.
    “Svi mostovi
    kad se sruše među nama,
    ruke operi
    svojim suzama.”
    Lp!

  4. gabi
    19/09/2019 at 6:35 pm Permalink

    Marija, Mihaela, Katarina, velika hvala na posjeti i komentarima.
    Pozdrave šaljem!☺☺☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.