Taj plavi bicikl
uvijek žuri
i cestama juri
kao da je na
“Le Tour de France”,
pa mora prvi
stići do cilja.
U njem je nemir
htio bi svemir
okrećući sve brže pedale
ne birajući
nit’ svoje staze
i jednog dana skliskog
ostao na cesti ležat’.

I ne vrte
se više kotači,
ne obrću
se njemu pedale.
I zaključan o stup
plavi bicikl
bez ruke znane
u travi stoji
još puzavica
samo ga grli.
Kojiput svrati
i tužan starček
pokosi travu,
zapali svijeću,
a svijeća plamti,
plamti cijelu noć.