U đul bašti sitan cvjetić niče

Glavu diže čini se da viče

Evo mene družinice stara

On za ljubav ponovo izgara

Sadile ga omama i nana

Još proljetos za najljepšeg dana

Grijan suncem umivan u rosi

Punim srcem on ružicu prosi

Miris širi otvorila lati

Sitan cvjetić što joj može dati

Pa se čudi hrabrosti te lude

Tako nešto možda je za ljude

Ona ruža kraljica ljepote

A on neuk ne pozna ni note

Za pjevanje što joj jako godi

Još do sada nitko se ne rodi

Cvjetić mali tužan sniva snove

Možda opet do godine nove

Kad poraste do njene visine

Tuga njegva posve će da mine