Posjetnicu jasnu
ostavilo vrijeme,
adresa znana
ljubav u srcu
godinama.

Licemjer um
savjete srcu nudi
„Ti ne ljubiš
u teškoj si zabludi
zaludu krčevine
praviš nekoj sreći
ja sam od tebe
uvijek veći.
Ljubav ,lagarija  je
i zanesenost trenom
koji stvarnost
čini zamagljenom“
Neće srce
ni da čuje
posjetnica
zna da tu je
pamet ne zna
ljubav šta je
ne priznaje osjećaje.
U raskoraku stalnom
srce i pamet stoje
godine potraćene
tijelom broje,
posjetnica pohabana
stalno sjeća
da je ljubav ipak sreća.