Pozlaćen okvir ; zaustavljen u njemu tren

ljubavi jedne ispod madridskog neba

to sunce mi ponekad jutrom treba

kad udahnem veljaču i protrnem.

 

Pozlaćen okvir ; u njemu dan zlatan

uhvaćen lako na staklima grada

izvan njega kiša ledena pada

diše drugi svijet – siv i blatan.

 

Smijem se likovima iz te priče

istrgnute iz kandži vremena

skrivene u sobi ispod Sljemena

likovi su smiješni jer nam sliče.

 

U zagrljaju pomiješane boje

sve je igra plave , crvene i žute

kad slike pričaju , a ljudi šute

istina raste i laži ne postoje.