SunčanaDilema…

 

SunčanaDilemaHladneRavnodušnosti
 
1. dio
Bila je zima. Hladna šuma nas je krala gradu na uzmacima pragova zagonetnosti. Putovali smo dugo preko gliba, utora tuđih očnjaka. Nesnosna je bila poledica uzurpatorskih letimičnih razmišljanja. Slali su rakete ravne dušmanskim sjenama u pismima čudnih revolucionara.
 
Gledala si spuštenih trepavica prema osunčanoj strani dodira. U jedan tren položila si mi ruku na koljeno. Stani. Ovdje osjećam napetost među nama. Proročice su govorile kada borovi se povuku pod okrilje vučje jazbine probudit će se Prva misao Nas.
 
2. dio
Izašla je iz auta. Našla drvenu klupu na koju je stavila crveno-crnu dekicu.
Jesenska kraljica: ”Ne želim se sputavati okolinom, prognozama putnika. Priđi mi. Grudi bujaju, dlanovi drhte.”
 
Otvorio sam sluđenost svoju. Podigao ju prema nebu Sanja. Jecala, jecala je na vrelosti uzbuđenja. Duboko, duboko je purpurna točka veselih oblutaka. Otkrio sam joj sebe nagoga dok su pahulje snijega negdje drugdje tražile neprilike zvijeri.
 
Jesenska kraljica: ”Ugrij, ugrij me dragi. Ciganka sam šećer-uspomena. Samo ti hodaš stepenicama moga života dok tijelom krv mi pali zaliske strasti.”

6 komentara za "SunčanaDilema…"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.