Putujem u obećanu luku

Kroz nevremena mog putovanja

Sjene prošlosti na dno me vuku

Na groblje svih potonulih sanja.

 

Nosi me val sve dalje i dalje

Ne pita more jesam li spreman

I samo što noć zatvori ralje

Izroni dan k’o bijela neman.

 

A onda bljesne bjelina sprudi

Iznenadno svjetlo usred more

Naslonim glavu na tvoje grudi

Da se olovne misli odmore.

 

Ti me izliječiš dodirom ruku

I svaka bol postaje sve manja

Na putu u obećanu luku

Tamo gdje je kraj mog putovanja.