PROLJEĆE

Mogla sam krenuti bilo gdje, niz ulicu pa uz rivu. Odmoriti se na klupi, gledati more i slušati udaranje valova. Mogla sam na tržnicu i ribarnicu među živopojne glasove, sladiti se plodonosnim slikama ribara i težaka, u park među mame i djecu.

Tu mogućnost izbora, tu podarenu slobodu, koju sam najednom osjetila, mjerila sam bogatstvom dana. Svakim učinjenim korakom osjećala sam kako se taj dan u meni širi i raste, zalijeva obilnom blagošću svjetla, izvlači melankoliju koja se s vremenom u meni nakupila, kao da želi da i sama budem lagana i blaga, jednostavna u razigranim slikama svijeta koji mi se nudio.

Na sebi sam imala trenirku, a na nogama udobne starke. Potaknuto na kretanje, tijelo kao da se samo od sebe micalo, mišići rastezali. Negdje duboko u meni događale su se promjene; nešto neobično lijepo, ustreptalo i nemirno htjelo je da se smije, da razgovara. To nešto htjelo me drugačiju, vedriju i jaču. Zato me i golicalo svojim nemirima i poticalo korak koji mi se činio lakšim i mekšim.

Miris rahle, krhke, tek izorane zemlje širio se iz obližnjeg vrta popraćen škarama u djedičinim rukama kojima je uređivao živicu. Nije se ni osvrnuo dok sam mu se, odijeljena od njega samo tom zelenom crtom, srdačno javljala. I kako mu zamjeriti  kada s tolikim žarom, udubljen u svoj svijet, uređuje ovaj koji svima nama pripada.

Radosno, pošla sam dalje. Taj miris zemlje koji mi se uvukao u nosnice, koji me zvao natrag k sebi, kao da je u isto vrijeme orao brazdu po brazdu po mom umu i mojim sjećanjima, po zaboravljenim osjetilima, pa su se tako i sluh i vid pooštrili, boje postale življe, glasovi i tonovi jači.

Na travnjaku u parku djeca su se igrala loptom, a mame razgovarale. Nezainteresirano su me okrznule pogledima dok sam sjedala na klupu na drugoj strani parka, te nastavile razgovor.

Svi ti glasovi i pokreti koji su mi se pokazivali u svojoj raskoši, kao vođeni dirigentskom palicom, stvarali su jedinstvenu melodiju ugodnu i oku i uhu. I premda okružena tolikim glasovima i pokretima, uživala sam u dubokom miru kojim se ispunila duša.

U trenutku, duboko u sebi, osjetila sam sklad živopisnih slika i živopojnih glasova kako mi zapljuskuju dušu pripremajući je za novi početak. Početak proljeća.

 

3 komentara za "PROLJEĆE"

  1. Marija
    Marija
    19/03/2019 at 6:06 pm Permalink

    Lijepo je ispričano kako proljeće uđe u čovjeka:)

  2. mirko1
    mirko1
    20/03/2019 at 11:06 am Permalink

    Ugrije me, obraduje i oplemeni lijepa proza. Hvala, Irena.

  3. AnjaL
    AnjaL
    20/03/2019 at 12:32 pm Permalink

    Lijepo dočarano!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.