ProsjakBezSinova1

Iza staklenog postolja, nepostojani tiranin

Držimo li ptice u kavezima, uskoro postaje sigurno

Netko je ubio svoj šarm, lagano, besprijekorno

Nevaljala kleta cesta isto tako trune

 

Zapuhao je hladan vjetar, bili smo mladi

A ipak dovoljno stari, rat je završio

Vani kiši a meni čini se

Kroz prozor Sunce nekako sja

 

Vrijeme je Krezubica, dolazim

Bez konja, joj prilazim

Razgrćem dim joj sa bokova

Podaje se, il mi se daje

 

Smisao je u svakom slučaju isti

Bit će moja dok ledena neposlušnost

Razbija nam sram

 

Prilazim, očekivano već noćima dolazim

Još ovu noć, padaju krune

Moja je, tek pristigla, naga

 

Stupam, neuspješno, nikada od mene vojnika

Bez zapovjedi, dubina je moja

Savija mi se pod dlanovima

Koža znojna, tijelo malaksalo

 

Nisam bio uvijek iskren sebi

Jer kada bih bio, sanjao bih opet žutu zgradu

Gorku priučenu kafu, cigareta

Gospodina Waltera Wolfa

 

Starost odaje opseg koji se sužava

U meni ostaje tek utjeha, živ bio pa vidio

7 komentara za "ProsjakBezSinova1"

  1. koko
    29/09/2019 at 7:09 am Permalink

    Godine dovuku sve (ne)spretnosti, donose “klete ceste” mirisa sjećanja. Unatoč sjedinama pokretne slike prošlosti sasvim su žive. Griju utjehe.

  2. mirko1
    29/09/2019 at 7:59 am Permalink

    Možda se i ne gubi izgubljeno dok je ovako snažnog, jezgrovitog, poetski nabijenog izričaja.
    Pozdrav, Song !

  3. Krebs
    29/09/2019 at 10:59 am Permalink

    Nastavih uzivati, Song, u tvojoj vrsnoj poeziji !! Izricaj , bogatstvo stiha, emocije…

  4. Marija
    Marija
    29/09/2019 at 11:03 am Permalink

    Tebe treba otkrivati, makar naopako. U svakodnevne misli zario si dozu protesta.:)

  5. katarinab
    katarinab
    29/09/2019 at 6:10 pm Permalink

    Jaka pjesma koja potiče i na razmišljanje. Sviđa mi se.
    “Zapuhao je hladan vjetar, bili smo mladi
    A ipak dovoljno stari, rat je završio”
    Lp!:)

  6. Sanja Oblak
    30/09/2019 at 4:45 pm Permalink

    Fascinira kako pojedini versi predstavljaju svijet za sebe. Kao čvrste tvrdnje, mudrost, a onda se uklapaju u naoko disperzivnoj atmosferi, da bi na kraju sve djelovalo uvjerljivo, konzistentno, i baš mi se sviđa Marijin komentar kad je napisala:
    Tebe treba otkrivati, makar naopako. U svakodnevne misli zario si dozu protesta.:)

  7. AnjaL
    30/09/2019 at 5:16 pm Permalink

    Prosjak bez sinova… izaziva osmijeh i pitanja…
    Meni se čini kao da se miriš s onim što je bilo dok to isto sagledavaš s nekim odmakom jer sve ionako prolazi…protest vidim u naznakama protiv tiranina u sebi…jer, “nisam bio uvijek iskrem sebi”…

    A ako je vrijeme Krezubica, onda ne može ugristi…

    “Starost odaje opseg koji se sužava
    U meni ostaje tek utjeha, živ bio pa vidio”

    Pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.