Ne mogu se pridržavati pravila

Jer sam ne proporcionalno raspoređen,

Gutam sjemenke suncokreta kao mašinski pastir divljine

Nije utopija ali žuto nije sunce

Već je odraz zeleno ishitren rekvijem

 

Ne kradi mi memoriju, imam tek jednu minutu ushita

Bilo je mokro, bilo je teško vratiti se nazad

Bez pojasa sam tek običan pas, koji liže

prepušta se užitku vucibatine

cigareta York i sluđena prošlost

nepoimanje stvarnosti, rekvijem žute zgrade

 

postrojbe nisu ubile nikoga tko mi je drag već

dušu, srce je i dalje  okovano bojama jeseni

koju volim, koju sanjam i kada je proljeće

 

jer svaki kraj nije uvijek kraj

već vrlo lako može biti i početak jedne zime