UBliziniZimskogJezera2

Ne mogu se pridržavati pravila

Jer sam ne proporcionalno raspoređen,

Gutam sjemenke suncokreta kao mašinski pastir divljine

Nije utopija ali žuto nije sunce

Već je odraz zeleno ishitren rekvijem

 

Ne kradi mi memoriju, imam tek jednu minutu ushita

Bilo je mokro, bilo je teško vratiti se nazad

Bez pojasa sam tek običan pas, koji liže

prepušta se užitku vucibatine

cigareta York i sluđena prošlost

nepoimanje stvarnosti, rekvijem žute zgrade

 

postrojbe nisu ubile nikoga tko mi je drag već

dušu, srce je i dalje  okovano bojama jeseni

koju volim, koju sanjam i kada je proljeće

 

jer svaki kraj nije uvijek kraj

već vrlo lako može biti i početak jedne zime

8 komentara za "UBliziniZimskogJezera2"

  1. mirko1
    29/09/2019 at 8:12 am Permalink

    Tko zna koliko ću ponoviti čitanje, jer to je moranje kad se pred sobom ima dobra poezija, dobar roman… itd.
    Pozdrav, Song!

  2. Krebs
    29/09/2019 at 10:54 am Permalink

    Song, ostadoh bez daha citajuci.. braaavo. LP

  3. katarinab
    katarinab
    29/09/2019 at 6:02 pm Permalink

    Song, već drugi puta čitam tvoju izuzetnu pjesmu i to s istim užitkom. Pjesma koja malo dublje dotiče moju sivu moždanu masu kovitlajući nervne ćelije, a odatle direktno dodiruje emocije.
    “Ne mogu se pridržavati pravila
    Jer sam ne proporcionalno raspoređen,”
    Lp i ugodnu večer želim!

  4. Mihaela
    Mihaela
    29/09/2019 at 6:12 pm Permalink

    “postrojbe nisu ubile nikoga tko mi je drag već
    dušu” Falio je tvoj neobičan način izraza.

  5. songfordead
    29/09/2019 at 6:19 pm Permalink

    hvala vam svima na pažnji
    noć

  6. Marija
    Marija
    29/09/2019 at 6:22 pm Permalink

    neproporcionalno raspoređen i užitak vucibatine lijepo se slažu u svojoj neobičnosti! Jabuke, Song!:)

  7. gabi
    29/09/2019 at 8:11 pm Permalink

    Već prvi stih je nagovještaj onog što slijedi – iskakanje iz okvira prosječnosti. Lp.

  8. easy rider
    easy rider
    29/09/2019 at 8:58 pm Permalink

    Lijepo je pročitati misli sipane kao iz rukava, a opet smislene u svojoj zagonetnosti…

    pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.