Sisao ga je svaki malac

autostoperi ga vole

za sve dobro  dignut je palac

za sve loše on ide dole. 

 

Po čelu kljuca prst sudbine

nekad k’o djetlić, nekad k’o kos

kažiprst kopa put dubine

što ne bi onda uho i nos.

 

Srednjak je moć za svaku ruku

miran, stasit, oslonac peru

al’ nek se ostali povuku

on kaže sve u pravom smjeru.

 

U zlatni krug prstenjak uđe

da podsjeti i druge prste

„ne svirajte klavire tuđe

 od nas nema vjernije vrste.“

  

Jedan prstić na kraju reda

k’o najmanji od braće viri

tek kad se manjak manjku preda

i ruka se s rukom miri.