Pucanj u

Sjedim do nogu dana
i noktima grebem
porculansku površinu zraka,
tražeći nalazište artefakata o sebi.
Utroba ispod neba
nenastanjena je zvijezdama
i ja više nemam razlog
disati kapilarama boli.
Svaki izdah pucanj je u.
Dan nesigurnim

ali ustrajnim korakom
odlazi od mene,
prstiju zarivenih u vlastiti grudni kavez.
Iz njega oslobađa srce
kojim kukavički puca
u vlastita leđa.
Nikad ne okreći leđa vratima neba.
Taj dan pogriješila sam prvim korakom.
Bio je to nulti dan.
Pucanj u.

10 komentara za "Pucanj u"

  1. mirko1
    mirko1
    16/06/2018 at 8:36 am Permalink

    Neka nam gubilišta, ona vlastita, ponekad nude kap okrjepe, iz izgubljenih nada kap životnog začina iskopaju, onog koji kaže: Nikad nije sve izgubljeno. Naprosto je nevjerojatno kako balansiraš između izvora i ušća i kako, možda bi se moglo reći dostojanstveno u svekolikoj životnoj zbrci pišeš. Ovo što rekoh nespretno i siromašno – tek je nečujna jeka, ne narasla ni do koljena da oslika umijeće tvoga stvaranja.

    lpm

  2. ENEDIEL
    ENEDIEL
    16/06/2018 at 11:50 am Permalink

    lijepa, dobra poruka
    pozz

  3. roverroverled
    roverroverled
    16/06/2018 at 4:11 pm Permalink

    Ovo je pjesma za anale svjetske poezije. Već je po tko zna koji put čitam.

    Utroba ispod neba
    nenastanjena je zvijezdama
    i ja više nemam razlog
    disati kapilarama boli.

    Ovaj dio pjesme si Ti, onakvu kakvu sam te upoznao izvana snažna i stamena, a iznutra nježna i ranjiva.

    Taj nulti dan…. postati će tvoj najljepši dan.

  4. branka
    branka
    16/06/2018 at 6:21 pm Permalink

    Ljubi, hvala! ❤

  5. julija
    julija
    16/06/2018 at 4:21 pm Permalink

    Pusto je i čemerno utonuti u vlastite tuge i iz sredine srca iščupati stih.

  6. branka
    branka
    16/06/2018 at 6:20 pm Permalink

    Mirko, hvala na prekrasnom komentaru!
    Ene, Julija, hvala!

  7. danijela
    danijela
    16/06/2018 at 7:18 pm Permalink

    rasturaš

  8. boba grljusic
    boba grljusic
    16/06/2018 at 8:13 pm Permalink

    svako zašto ima svoje zato !
    uživala sam a odgovore znaš ti !
    pozdrav tebi
    sjajna si !

  9. Murtulica
    Murtulica
    16/06/2018 at 9:09 pm Permalink

    “Dan nesigurnim

    ali ustrajnim korakom
    odlazi od mene,
    prstiju zarivenih u vlastiti grudni kavez.
    Iz njega oslobađa srce
    kojim kukavički puca
    u vlastita leđa.
    Nikad ne okreći leđa vratima neba.
    Taj dan pogriješila sam prvim korakom.
    Bio je to nulti dan.
    Pucanj u.”

    VP, Branka!

  10. salke
    salke
    18/06/2018 at 9:18 am Permalink

    Sjedim do nogu dana
    i noktima grebem
    porculansku površinu zraka,
    tražeći nalazište artefakata o sebi.
    Utroba ispod neba
    nenastanjena je zvijezdama
    i ja više nemam razlog
    disati kapilarama boli.
    Svaki izdah pucanj je u.
    Dan nesigurnim

    Moć je priznati svoju mekoću, nježnost i slomljivost. A i veličina!

    Čestitam, Branka. Svidjelo mi se jako!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.