Dan se budi polako, lijeno, kao da mu se ne da,
A ja ga jednako lijeno slijedim tražeći tebe,
Tebe kojeg želim tu u toplini moje postelje
I mislima te prizivam, šapućem ti ime
Kao da ćeš čuti.
Nadom čvrstom u ljubav koju dijelimo
Zaiskri na trenutak slika nas u svitanje.
Sasvim blizu stisnuti upijamo prve obrise dana,
Zadnje točkice noćnog neba ispraćamo
I buđenje ptica u osvit slušamo sretni.
Bit će, govoriš mi, bit će još takvih dana
Samo da posložim, da uhvatim korak
Sa ovim vremenom koje mi izmiče.
Ljubeći mi vrat, nekada, nisi o vremenu razmišljao,
Kao da trajat će vječno.
Danas se u svitanje tješimo,
Samotnim osmjehom sjećanja, čekajući
Da se posloži vrijeme, da život vrati ritam koraka.
01.04.2012.
julija
Suzana Marić
01/04/2012 at 4:15 pm Permalink
Bit će, govoriš mi, bit će još takvih dana
Samo da posložim, da uhvatim korak
Sa ovim vremenom koje mi izmiče.
Lijepo si oslikala stvarnost mnogih zaljubljenih kada jedno stalno obećaje, a drugo čeka da se “posloži vrijeme”. A ono ne haje. Prolazi svojim jednoličnim, stalnim korakom. 🙂
01/04/2012 at 4:23 pm Permalink
Divni stihovi ispunjeni sjetom u sjećanju na “nekad”!
“Danas se u svitanje tješimo,
Samotnim osmjehom sjećanja, čekajući
Da se posloži vrijeme, da život vrati ritam koraka.” predivno draga Tonka!
Osmjeh ti šaljem od ♥! 🙂
01/04/2012 at 7:01 pm Permalink
Zadnje točkice noćnog neba ispraćamo
Tako lijepo i jednostavno govoriš o zvijezdama, sviđa mi se pjesma, pozdrav Tonka!
01/04/2012 at 9:08 pm Permalink
lijepa pjesma tonka
Bit će, govoriš mi, bit će još takvih dana
Samo da posložim, da uhvatim korak
Sa ovim vremenom koje mi izmiče.
tople sne želim
SFD
01/04/2012 at 9:36 pm Permalink
Vrlo lijepa sjetna pjesma.
02/04/2012 at 6:59 am Permalink
Hvala svima koji svratite u moj svijet poezije 🙂 🙂
02/04/2012 at 9:33 am Permalink
“Ljubeći mi vrat, nekada, nisi o vremenu razmišljao,
Kao da trajat će vječno.
Danas se u svitanje tješimo,
Samotnim osmjehom sjećanja, čekajući
Da se posloži vrijeme, da život vrati ritam koraka.”
Antonija, imaš moju pažnju, uvijek! Uradak za desetku!
VELIKI POZDRAV i ugodan dan ti od srca želim !
02/04/2012 at 10:18 am Permalink
jako volim pjesme posute sjetom i nekako me pronađu iako se skrivam:)
pozdrav
02/04/2012 at 1:23 pm Permalink
vrijeme izmiče, ali ipak ga nekako savladavamo 🙂
02/04/2012 at 3:31 pm Permalink
Famozna pjesma, jednostavno sam se zaledio od dragosti s kojom ljubav prikazuješ… 🙂
03/04/2012 at 3:47 am Permalink
Tonka, lijep je tvoj svijet poezije. Stvaralaštvo koje privlači biranim riječima. U ovoj pjesmi stanuje i tuga i ljubav i čežnja ali i strepnja za izgubljenim vremenom koje nas možda nikada neće sustići.
Lijep pozdrav !