Nekad, u davnim vremenima,

prošli smo tim putem nas dvoje

u nekoj izgubljenoj noći

dok klatio se mjesec

sporije od srca sto tuklo je po drumu

u cipelama izlizanih potpetica

Nosila si šal od kašmira i

mirisala na kutiju drvenih bojica

a ja sam usporavajući korak

u daljini vidio more djetinjstva

gledajući tvoje oči

U savršenoj jednostavnosti

rekla si

″Nije ovo teško vrijeme,

samo ružan dan u kome je važno

uspravno koračati″