Jesen je,
dok putujem sa oblacima
pišem ti o tome
kako svijet postaje hladniji
pa ne mari za grlice
koje, ostavljene pod strehom,
čekaju da dođe ljeto
i dozriju kupine
kao pjesme koje pominju
tvoje oči u novembru
tvoj septembarski osmijeh
cvijeće u uglovima tvojih usana
Jesen je,
a ja ti pišem ponovo
onako, usput, pominjem svoje godine
sedef u mojoj kosi
knjige koje volimo
rapoređujem osjećanja
po nebeskim prostranstvima
i pravim iste greške
kao onda kada sam
te tražio na fotografijama,
u vozovima, pitao za tebe
konobare u južnim gradovima
i nisam znao šta više da radim
osim da šetam po kiši
čekam da prođe zima
i izgovaram tvoje ime
s ljubavlju pred spavanje
kao sad dok liježem pored tebe
Suzana Marić
Mihaela
29/10/2012 at 8:41 pm Permalink
odlično Sumiko,ti znaš pisati poeziju,svaka čast za ovu ljepotu od pjesme !
29/10/2012 at 8:43 pm Permalink
Hvala
29/10/2012 at 8:53 pm Permalink
fino,,,i ova mi je pjesma tako legla vecras..
29/10/2012 at 9:28 pm Permalink
Ova pjesma kao da širi neku blagost…
-Laku noć!
30/10/2012 at 7:01 am Permalink
Krasna pjesma koja asocira proljeće i ljeto, buđenje života i sjećanje na prošla ljeta 🙂
30/10/2012 at 9:54 am Permalink
kao što kaže Easy, ta blagost plijeni
30/10/2012 at 11:59 am Permalink
Sjećam se ove pjesme. Očarala me onda, kao i sada. Pozdrav!
30/10/2012 at 5:01 pm Permalink
lijepo.pozdrav
30/10/2012 at 10:53 pm Permalink
cvijeće u uglovima tvojih usana
noć
sfd
31/10/2012 at 5:54 pm Permalink
Pjesma, Sumiko, zaslužuje najvišu ocjenu.
Pozdrav!