noć u hladnoj mjesečini,
a moja duša kao pustinja
jedino stara, kovana svjetiljka
svojim sjajem diše
bit će kiše,
netko je rekao
bit će suza,
potvrdila sam naglas,
a nitko nije odgovarao ženi
što u dalekom jutru čeka
za vlastiti život spas

cvile vrata starog groblja
dijeli ga staza
posuta bijelim kamenjem
dok nadvijeni čempresi
kao grešna, išibana bića
savijaju grane na svetom mjestu
tu leći ću i umrijeti zbog nas
siromasima i tako,
nikada ne pjevaju
posljednju pjesmu

Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow. Quantum.Xm)
Fotografija: osobno vlasništvo