Sloboda Na Žici Se Njiše

”Pišem o Slobodi kao zatvorenik, osuđenik!
Cvijet na livadi šarenoj, bumbar u letu
medonosna hrana šećerna i pitka”
 
Slobodno hodam, trčim poljem
dok su još Suncokreti mladi, visoki i žuti.
Razgovaram sa plavim, tamnim
i mračnim mjesecom, zvijezdama plama’.
 
Čeznem za Damama Noći, ostavljam trag u beskraju.
Pjesnik sam na kraju riječnog Grada
koji dočekuje i pozdravlja željezne mašine,
prijevoznike umornih radnika, snenih očiju.
 
U Okovima je, piše mi nakon godinu dana čekanja.
Za težinu i razlog njegovih lanaca oko duše nisam upitao.
 
”Čudan je život buntovnika.
U četiri zida razgovara sa tišinom.
Kuje zavjeru sudbine, razvrstava slova i riječi,
mirnoća i zrelost postaje stvarnost.”
 
Sloboda je svima od Boga dana.
Netko ju zanemari, obriše sa popisa sreće.
Koliko god teško trgali brane života
borimo se sa vanjske strane Zida.
 
”Čudan je put života. Niti nepoćudnog morala izazivaju.
Sloboda se izgubi u rutini i svakodnevnici.
Zaborav obuzme um, nestane želja za
letom iznad bludne, profinjene ulice.
 
SLOBODA, SLOBODA
 
Gdje nam je dom?
U srcima bližnjih koji suzu uvijek puste
i kada je sreća na našoj strani
i jecaji bolni na kraju životnog puta.

8 komentara za "Sloboda Na Žici Se Njiše"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.