Pustoš
U
Nama
Putniče moj
Ogolele su
Grane ostale
Listova nema
Eho godina ih je odneo daleko
Drumom popločanim od uspomena
A mladost iz kože ispucala u
Slutnje od koje još
Landaraju samo
Irisi i
Katarka stara
A duša sagorela
Potrošena
Razbijena u nepar para
A mogla je
Zauvek biti
Naša
Akrilna slika kao u vremena stara.
(Ostade pustoš za nama
putniče moj
od kolevke pa do kraja
ništa se ne broji
i ništa nam ne ostaje
sem toplog zagrljaja).
11/09/2012 at 7:22 am Permalink
i nista nam ne ostaje
sem toplog zagrljaja
Ono najdraze. Mudre i dobre misli. Pozdrav Mile 🙂
11/09/2012 at 8:59 am Permalink
Dobar si, odlično izrečene misli, iskazani osjećaji . Pozdrav Mile 🙂
11/09/2012 at 9:34 am Permalink
“topli zagrljaj” a što ima vrijednije od zagrljaja,počev od majke,ljubavi,života
pozdrav
11/09/2012 at 12:24 pm Permalink
fino
11/09/2012 at 12:34 pm Permalink
lijepo.pozdrav
13/09/2012 at 8:17 am Permalink
hvala svima…lep pozdrav… 😉
13/09/2012 at 8:45 am Permalink
a zagrljaj je puno ,puno …