Provalija Puna Žari
Ja sam pjesnik niskog morala
Krutog uređaja, sluđen, ponekad
Kao ludi čovjek hodam po snopu
Svjetlosne lampe dok ju netko
Ne ugasi, i padam u provaliju
Ruke su duge, ali ipak nema grane
Za koju bih se mogao uhvatiti
Spasiti svoja načela, u dubini rijeke
Čeka me tek pepeljara puna žari
Ja sam misao nosio u pramenu
Duge kose a sada više ni njega nemam
Osakaćen kao prosjak
Više nisam ni za oprostiti
Djevojka je ostala sama, a ja ni gore ni dole
Sve je tek noći uzdah, bio
Nema me, samo vrela crna kava
Otkriva postojanje olovke koju
Moram zašiljiti i napisati
”Idem dalje”
julija
9 komentara za "Provalija Puna Žari"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.