O prozorsko staklo joj kucam
ne čuje
a trebam je
novu košulju
za srce da mi skroji
za srce da mi skroji
u ovoj mu je tijesno
umorno je i bijesno
miruj kasno je
sutra ćemo doći
ranije
10 rujna 2012 Autor: boba grljusic 12 Kategorija: Misaona
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
You must be signed in to post a comment |
10/09/2012 at 2:41 pm Permalink
Jako dobra misaona pjesma, ponekad je dobro stati, razmisliti i početi novi dan 🙂
10/09/2012 at 3:27 pm Permalink
Luda pjesnička slika, dobra, zrela pjesma 🙂
10/09/2012 at 5:49 pm Permalink
neobično, puno pozdrava, sfd
10/09/2012 at 6:00 pm Permalink
fino..
10/09/2012 at 8:40 pm Permalink
rekla bih zanimljivo,tijesna košulja, prepuno srce muka,treba novu ljubavnu
pozdrav
10/09/2012 at 8:52 pm Permalink
Dinko , Marija ,Song i Duško hvala Vam puno na komentarima
Enediel naravno i tebi hvala i podrav i jedna napomena : Nije ljubav jedini jad ili radost ima srce pretince za razne djeliće života te stoga ne treba prva misao biti na nedostatak ljubavi
čitanje i poimanje poezije je umijeće
naravno da očekujem da će ovo moje lagano dobronamjerno upućivanje
polučiti razumijevanje ili bar toleranciju
laka vam noć prijatelji
10/09/2012 at 9:16 pm Permalink
Život je nemirna rijeka koju na kraju puta more vječnosti čeka!
Svima nam je ponekad tijesno u vlastitoj koži ali iz nje se ne može.
Lijep pozdrav!
10/09/2012 at 9:33 pm Permalink
miruj kasno je
sutra ćemo doći
ranije
Jutro je uvijek pametnije od noći.Vrlo lijepa misaona Boba.
10/09/2012 at 10:30 pm Permalink
novu košulju za srce da mi skroji
u ovoj mu je tijesno
umorno je i bijesno
.-mene ti stihovi upućuju da je srce puno muka
miruj kasno je
sutra ćemo doći ranije
_ti mi stihovi nisu skroz jasni, mislila sam da novi dan nosi mir, novu ljubav
oprosti ako sam u krivu.
svatko doživi pjesmu drugačije, možda je i to čar, no kad pogriješim
objasni što si htio reć,da nam svima bude jasnije, nema ljutnje, pozdrav
11/09/2012 at 7:10 am Permalink
Ne daj da savovi popucaju! Dobra ti ova misao. Lep pozdrav 🙂
11/09/2012 at 11:00 am Permalink
Lijepo Boba, treba kucati sve dok se ne otvori, fino napisano, lijep pozdrav !
12/09/2012 at 8:50 am Permalink
Iznenađujuće zanimljivo kako neke trenutke pretvaraš u riječi. Srcu se učini lijepom… ta košulja… u izlogu vjerojatno… a negdje je oko šesnaest i dvadesetpet – zatvoreno. Može se doći sutra, ranije, i problem riješen, no tada ne bismo imali pjesmu, niti spoznaju kako srce za nečim, neočekivano, zadrhti…
Dopuštam da sam zalutao. Ali, Bobo, nisam se drukčije uspio primaći stihu, zrelom, jakom stihu.
Pozdrav!