nestao je sinoć
neobično
u noći
hoću li ga naći sutra na istome mjestu?
-nećeš, kaže mi zvijezda večeri punih snova
glasom razočarenja otjeran je iza tamnih planina
bez impozantnog izgleda…
slomljen…
na žalost moju ili nečiju
ostalo je nebo puno zvijezda
prerano je nestao
kada je najviše potreban bio,
da zamijeni svjetlost ulične lampe
blještavilo kišom ispranih cesta
uprtog u oči
tko je kažnjen večeras?
katarinab
Marija
Suzana Marić
Tonka
19/05/2013 at 9:50 am Permalink
tko je napisao ovu prekrasnu pjesmu? tko je osjetio nestanak Lune sa tamnog baršuna neba? samo lirsko srce koje se ovako prepoznaje 🙂
19/05/2013 at 10:20 am Permalink
zahvaljuem Shadow…od srca…tko je napisao?…netko tko je ugledao Mjesec koji nestaje..spustio suzu…tugu spremio u džep kožne jakne…odlutao dugom cestom da potraži svoj cilj…jesam li ga našla?…samo čekam…hvala ti… lijepi pozdrav 🙂
19/05/2013 at 12:53 pm Permalink
”tko je kažnjen večeras?”
možda samo mjesec ili i mi zajedno s njim
puno pozdrava
sfd
19/05/2013 at 2:47 pm Permalink
Kazna za nebo ili zemlju ?
Lijepa pjesma, pozdrav Peki 🙂
19/05/2013 at 3:15 pm Permalink
Sjajan noćni trenutak lirskih razmišljanja, no srećom taj ciklus je konstantan, koji se vrti u krug, pa će se ponovno pojaviti baš kako je i nestao 🙂
19/05/2013 at 8:39 pm Permalink
prerano je nestao
kada je najviše potreban bio,
Ovi stihovi mogli bi se odnositi i na nečiji život tko je prerano otišao i svojim odlaskom nekoga rastužio i kaznio.Još jedna lijepa pjesma u niski tvojih stihova.Pozdrav.
20/05/2013 at 11:28 pm Permalink
hvala svima dragi prijatelji….lijepi pozdrav želim 🙂