razlivena radost na hladnome tlu
utihnula bol
okružena ništavilom
bez želje da živim
slomljena gubitkom
puna neizrecive mržnje
uz samo jedan osjećaj
OSVETA!
za ono malo, što je ostalo
ukrali mi prošlost
pripremili za vječnost
bez pitanja, želim li to…
j*bi ga,
u životu mi se nije dogodilo
da naletim na nešto dobro!!!
-ne opravdavam se nikome…
– tko ti je kriv, nego sama?… lomi me glasom netko
zalutala tama nema cilja,
luta od jedne ulice do druge
kao gladna zvijer nečijeg disanja,
a tone…
nestaje sa svjetlosti dana
ne zaboravi!
budi se s prvom zvijezdom
odgurne ju u kutak neba,
priguši njezin sjaj,
a pitaš li se, tko još slobodu treba
kada nebo zapali munja?
Tonka
katarinab
19/05/2013 at 10:38 am Permalink
”…lomi me glasom netko
zalutala tama nema cilja,
luta od jedne ulice do druge
kao gladna zvijer nečijeg disanja,
a tone…
nestaje sa svjetlosti dana…”
– izdvojila sam ove stihove… glasovi lome dušu koja luta, glasovi koji odvode na krive puteve, pokazuju na krive znakove neba…
19/05/2013 at 12:31 pm Permalink
j*bi ga,
u životu mi se nije dogodilo
da naletim na nešto dobro!!!
-ne opravdavam se nikome…
ja bih rekao ovako
jebi ga, tek kada se potrudimo ”mi” biti sretni
valjda će svemir znati da smo u stanju napredovanja
i kraj pjesme mi je dobar
puno pozdrava
sfd
19/05/2013 at 2:53 pm Permalink
Pjesma je mix povremenih izraza na granici “sirovosti” tipičnih za nas ljude i s druge strane misaonih pjesničkih slika. I mix je uspio 🙂
Pozdrav Peki 🙂
19/05/2013 at 8:29 pm Permalink
ukrali mi prošlost
pripremili za vječnost
bez pitanja, želim li to
Tako nam to rade bez pitanja želimo li to, naročito osjećaji, ali i u onom lošem što se dogodi ima dobroga bar pouka da ne ponovimo grešku.Odlično Mirjana.Pozdrav.
20/05/2013 at 11:30 pm Permalink
hvala svima na komentarima…. che che…lijepi pozdrav