U neobičnoj posudi užitaka

spremam složenac od dodira,

skladno redam sloj na sloj osjećaja

dno posude pospem slojem nemira

što čvrsti ih nečiji dodir izaziva

kad zaplovi mojim njedrima,

sloj poljubaca na nemire slažem

što niz tijelo neprimjetno klize

kao kapi ulja djevičanske masline

što složencu daje okus mora i daljine,

sve začinim tek neprimjetnim uzdasima,

lagano protresem tjelesnim drhtajima,

pokrijem nečijim zaljubljenim pogledima

i pustim nježnost da se krčka satima.

Ovim složencem hranila bi se danima

ni jedan drugi me ne zanima

jer je ovaj ljubavnog mirisa i okusa

i nema ga ni u jednoj knjizi recepata.

Svatko ima svoj način spravljanja

složenaca od tjelesnih užitaka

i na tacni sretnog života

svojstveno sebi ga servira.

Štefica Vanjek-Štefi