Smijeh kao lijek

Slika može sadržavati: 2 ljudi, naočale i krupni plan
24sata.hr
(ulomak iz romana “Bijeg u sreću”)
„Ciao, Lucio!“ Petra mu je utisnula dug poljubac u obraz. „Oo, danas me bogovi nagrađuju ljepotom! Dvije najljepše žene su kraj mene, ima li tko sretniji ? Sve troje se je slatko nasmijalo i započelo sa veselim čavrljanjem.
“Petra, kao napreduje tvoje slikanje? Jesi li uspjela u Beču?
“Jesam! Dogovorena je izložba, samo čekam da mi jave termin.” Petri je bilo drago da se Lucio interesira za njene slike. Prva izložba njenih radova je bila upravo u njegovom restoranu i sam Lucio posjeduje četiri njena rada.
Konobarica je uskoro stigla sa hranom, pa ih je Lucio ostavio same. Lignje su bile savršene, a vino je Nini toliko prijalo da je imala osjećaj da pije sok, sve dok joj obrazi nisu počeli gorjeti.
„Uuh, stara moja, mene je malvazija drmnula pošteno! Hik…“ štucnula je Nina i nasmijala se sama sebi.
„A jok… Neće ići! Prelaziš ti na vodu, damo moja, imamo mnogo toga za obaviti! „ „Ljube, donesi mi račun, kavu i bokal vode!“ Petra je dozvala konobaricu smijući se Nini.
Nakon što su popile kavu i vodu, krenule su u trgovinu odjećom. Petra je gledala haljine, hlače, košulje, majice… i sve bacala Nini na rame. „Tjeraj u kabinu, a ja ću ti donijeti sve što mislim da ti treba ovdje.“
„Petra, ne mogu mnogo toga kupiti dok ne dobijem plaću!“ Nina je šaptom pokušavala objasniti Petri.
„Ne pričaj gluposti i ulazi u tu kabinu! Sve ćemo riješiti, ne brini se! Evo, probaj ovo što sam ti odabrala, pa da vidimo. Nina je isprobavala, a Petra donosila i odnosila odjeću. Nekoliko hlača, haljina, donji veš, košulje i majice, bile su na hrpi pokraj blagajne.
„Imate li možda kupaće kostime?“ Prisjetila se Petra po što su u stvari došle u trgovinu.
„ Imamo u drugoj prostoriji, Sad ću vam donijeti. Trebate za vas ili gospođicu? Trgovkinja je već birala modele kupaćih.
„Za nju. Nešto seksi i moderno!“ Petra je podigla jednu obrvu i nasmiješila se gledajući svjetlucavi kupaći sa šljokicama . Tanga gaćice su bile minijaturne, znala je Ninin ukus i stil oblačenja, ali je željela vidjeti Nininu reakciju. Znala je dobro da njena prijateljica to ne bi ni u ludilu navukla na sebe, ali onaj “vržičak” u njoj ju je natjerao na tu malu opačinu.
Smijala se je u sebi dodajući Nini jedan po jedan kupaći. Crni jednodijelni, sa dubokim izrezom , isticao je Nininu put i duge noge. Zatim je probala jedan tirkizno plave boje koji ju je oduševio, pa ga je izdvojila. Na kraju, Petra joj je dodala svjetlucavi badić.
Čekajući ispred vrata kabine, nije mogla više izdržati, te je pokucala.“ Hej, spavaš li ti unutra?“ bila je znatiželjna pa otvorila vrata kabine. Prasnula je u smijeh vidjevši Ninu kako se ogleda. „Majko mila, dupe mi je pojelo gaće, nema ih. Što ću sada? Moram li ih platiti? Pogledi su im se sreli u ogledalu i obje su prasnule u smijeh. „Kozo jedna, misliš da ne znam što si htjela s ovim! Pa znaš da tako nešto ne bih ni mrtva obukla na sebe!“ Petra od suza i smijeha nije mogla govoriti, ali je nekako promucala:“ Hoćeš li da pitam trgovkinju je li moraš platiti gače koje ti je dupe pojelo?“ Smijeh je dopirao iz kabine, pa su ostali kupci zbunjeno promatrali. Kada su izašle, Nina je ispod oka pogledavala Petru, dok su ovoj suze klizile niz obraz, a lice napuhavalo od smijeha. Izgledala je kao balon koji će svaki čas puknuti. Jedva su čekale da blagajnica obračuna kupljeno, pa da mogu istrčati van na zrak, jer su obje mislile da će se ugušiti unutra ako ne ispuste sav preostali smijeh iz sebe.
„Ti si luda! Ti si totalno luda! Psihijatar bi pored tebe poludio! Nabrajala je Nina Petri koja se je i dalje vrišteći smijala na ulici.
„Uuh, upišat ću se!“ Prekriživši noge, Petra je stala kao ukopana. Vidjevši je kako stoji na sred ulice, Nina se opalila smijati. „Isuse, izgledaš kao „Andrijin križ“ ispred pruge. Hajde, hodaj!“
„Jooj, ne mogu dalje, moram na wc! Moram što prije do Lucia. „
Petra je počela trčati, ostavivši Ninu sa svim vrećicama u rukama. „Ja idem po auto i dolazim po tebe tamo!“ Uspjela je doviknuti prije nego li je Petra nestala iza zgrade. „Bože, koja luda!“ S ljubavlju se nasmijala Petrina prijateljica.

 

Komentar

4 komentara za "Smijeh kao lijek"

  1. Marija
    Marija
    16/10/2020 at 2:39 pm Permalink

    Sretno u pisanju 🙂

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    19/10/2020 at 12:42 pm Permalink

    Hvala, Mare 🙂

  3. boba grljusic
    boba grljusic
    19/10/2020 at 6:34 pm Permalink

    Samo hrabro dalje ,ne sumnjam u tebe!

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    21/10/2020 at 2:18 pm Permalink

    Idemo polako, Bobo 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.