Uvijek je bio sam na prijestolju Pozamašnu svotu čežnje je nosio Sa svojim rimama se ponosio Strasno dijelio poljupce u obraze crvene Pratile su ga putene razvratnice Skakutale oko njega blagajnice Koje su željele na Mjesec poletjeli Pisao je obično u vlakovima Prvog razreda, pio je votku Sanjao jutarnje svitanje Magličastog Sunca Odjeven u narančasto odijelo Rado je išao kod mladih gospa na sjelo Gdje se dobro jelo i pogovaralo On je uvijek vješto odgovarao ”Danas je smiješan dan Ukrast ću im srca dok sam još mlad Razvezati mašne Pokloniti im pinki tašne”
7 komentara za "SmiješniPoeta34"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
katarinab
Marija
30/05/2013 at 9:52 am Permalink
Pinki tašne 🙂
Jutro Song.
30/05/2013 at 11:46 am Permalink
prelijepo, SFD, dok sam u ostalim pjesmama na tu temu osjećala žaoku, ironiju-podsmijeh onog tko je pisao na zadanu, ovdje nema ništa od navedenog – samo prelijepi stihovi
ako griješim, sorry
30/05/2013 at 11:47 am Permalink
Dobra klopa, sijelo, mlade dame, zna taj poeta živjeti. Nije ga mama bedastog rodila. 🙂
30/05/2013 at 4:37 pm Permalink
kao autoportret -dobar
sve mi sliči na tebe
ovaj put prolaziš
pozdrav
30/05/2013 at 7:05 pm Permalink
Gotovo da mu pozavidim ali ne mogu; nije mi u karakteru 🙂
Pozdrav!
30/05/2013 at 8:21 pm Permalink
🙂 🙂 Razvezati mašne
Pokloniti im pinki tašne”
i naranče,pozz
30/05/2013 at 8:28 pm Permalink
E ova je odlična. 🙂
Jako mi se sviđa.
Pozdrav.